Caterina Novoselić - Etno kuća Abljanovci
Rođena na Sardiniji, Caterina od šeste godine živi u Francuskoj gdje upoznaje budućeg muža Slavka i zaljubljuje se i u njegove Habjanovce. Dobro, možda nije baš sve bilo tako filmski, nije ovo Hollywood, ali priča nas je svejedno razgalila. Talijansko-francusko-hrvatski supružnici Novoselić dolazili su često u Slavkov rodni kraj, a na crkveni se god u selu, jednostavno, moralo biti. Nisu to sprječavale ni obaveze, ni vremenske prilike ili neprilike, tako je običaj nalagao i tako se radilo. Godine 2006., nakon što je Slavko zaključio da mirovinu mora provesti u rodnom selu, Caterina je pristala nastaviti svoj život u slavonskoj idili.
Slavko je, nažalost, iste godine napustio ovaj svijet, ali Caterina je odlučila: „Sad kad sam došla, ovdje i ostajem“. Nije bilo lako, kaže, u početku nikoga nije poznavala. A i društvene su se mreže u ono vrijeme drukčije plele. I to na hrvatskom. Ipak, brzo se snašla naša domaćica i odlučila se brinuti za jednu stariju gospođu „na kraj' sela“. Dok joj je pomagala u kućanskim poslovima, Caterina je promatrala, upijala, učila i ispitivala o selu i njegovim običajima. Posebno su joj se svidjele narodne nošnje, sve ‒ od njihova izgleda i odabira ovisno o prigodi pa do same izrade. Morala se i sama okušati u tome, zbog čega je naučila koristiti tkalački stan. Ta je nova vještina sada omiljena zanimacija i njezinoj kćeri Andrei koja joj pomaže u vođenju tkalačke radionice, a koja je najnoviji dodatak Etno kući Abljanovci. Da zaokružimo obiteljsku priču, predstavljamo i Milu, Andreinu kćer koja je naslijedila ljubav prema slavonskoj tradiciji i nošnjama koje ponosno nosi.
Slavko je, nažalost, iste godine napustio ovaj svijet, ali Caterina je odlučila: „Sad kad sam došla, ovdje i ostajem“. Nije bilo lako, kaže, u početku nikoga nije poznavala. A i društvene su se mreže u ono vrijeme drukčije plele. I to na hrvatskom. Ipak, brzo se snašla naša domaćica i odlučila se brinuti za jednu stariju gospođu „na kraj' sela“. Dok joj je pomagala u kućanskim poslovima, Caterina je promatrala, upijala, učila i ispitivala o selu i njegovim običajima. Posebno su joj se svidjele narodne nošnje, sve ‒ od njihova izgleda i odabira ovisno o prigodi pa do same izrade. Morala se i sama okušati u tome, zbog čega je naučila koristiti tkalački stan. Ta je nova vještina sada omiljena zanimacija i njezinoj kćeri Andrei koja joj pomaže u vođenju tkalačke radionice, a koja je najnoviji dodatak Etno kući Abljanovci. Da zaokružimo obiteljsku priču, predstavljamo i Milu, Andreinu kćer koja je naslijedila ljubav prema slavonskoj tradiciji i nošnjama koje ponosno nosi.